Osnovna škola Rude

[FOTO] Svoju posljednju pustolovinu ove godine Bergmani su potražili u susjednoj Sloveniji na planinarskom izletu za početnike u visokogorstvu. Iz Ruda smo putovali prema Kranjskoj Gori iznad koje se izdižu Julijske Alpe, a s druge se strane prostiru predivne Karavanske s dominantnim hrptima Golice i Košute...

galerija > klik <

Iz Ruda smo u subotu, 17. lipnja, krenuli u 7 sati prema Kranjskoj Gori iznad koje se izdižu Julijske Alpe, a s druge se strane prostiru predivne Karavanske s dominantnim hrptima Golice i Košute.

Prošli smo kraj jezera Jasna i započeli uspon kombijem po serpentinama do svoga odredišta na dvadeset i trećoj, Erjavčeve koče (1525 mnv) na Vršiću u kojoj smo se odmorili i pripremili za hodanje.

U 11 sati počeli smo priječiti vršičku cestu strmim siparastim usponom te vrlo brzo svladali početnih 200 metara visinske razlike pomalo se znojeći na lipanjskom suncu. Svako malo stajalo se promatrati veličanstvene stijene Razora (2601) i Pristojnika/Prisanka (2542), a kad smo se dovoljno visoko popeli, negdje na 1700 metara, pogled je pukao na Ajdovsku deklicu, lice u stijeni Prisanka te njegovo Okno kroz koje vješti planinari feratom stižu na sam vrh te goleme stijene. Naš strmi put vodio je kroz alpinu i pokoju bjelogoricu, posut predivnim cvijećem i leptirima, a čitavim putem pred nama se otvarala litica Velike (2336) i Male Mojstrovke (2332) koju smo zaobišli na prijevoju Vratca (1807) do kojega smo svladali još stotinu metara nadmorske visine i ugledali prvo snežišče. Naravno da je poziv bio jasan. Ruksaci su pali, a dječja radost prevladala i grudanje u kratkim rukavima usred lipnja uz zaštitu Mojstrovke bilo je neizbježno.

Trebalo je sada izgubiti na visini i usmjeriti pogled na drugu, veličanstvenu stranu koja je pružala poglede prema Austriji i Italiji, a nakon hodanja uskim stazama uz duboku provaliju smjestili smo se podno same Slemenove špice, na livadu s bajkovitim pogledom na premoćni Jalovec (2645), možda ne najviši, ali tehnički i kondicijski najzahtjevniji vrh slovenskih Alpa, ponos Slovenije koji se nalazi na grbu njihova planinarskog saveza. Trebalo je stati i udisati ljepotu prizora prije posljednjeg brzog uspona na samu Slemenovu špicu (1911), svojevrstan balkon Alpa, a koja nam je ponudila i predivan pogled na Mangart (2679), treći najviši vrh Slovenije, na granici s Italijom s kojom dijeli uspone na zahtjevnu stijenu tog piktoreskoga susjeda Jalovca, a čije je sedlo jedan od najljepših alpskih prizora te predivnu dolinu Tamar.

galerija > klik <

Sišli smo ponovno na livadu podno vrha, okrijepili se i krenuli istim putem natrag, ali smo se na Vratcu odvojili na drugu stranu te podno Mojstrovke siparom, učeći trčati uz štapove i smanjiti trenje na sipku površinu te ponavljajući osnove spašavanja naučene tijekom ove godieb pošli prema samom prijevoju Vršić (1611) gdje smo uživali u pogledima i prošetali se na štrudle, gibanice i štrukle u Tičarjevu domu (1618).

galerija > klik <

Vozač je došao po nas i avantura je, kako običaj dobrog planinarenja nalaže, završila na jezeru Jasna, uz odmor i umakanje nogu u hladnjakavo jezero s pogledom na Razor i Prisojnik kojima je ono zrcalo u kojem se dive svojim bridovima.

U Rude smo se, umorni i sretni kao alpske ovčice s Vršića, vratili oko 19:30, a prevladavajućim osmašima ovo je bio zaslužena miniproslava osnovnoškolskog obrazovanja. Neki od njih nagodinu će postati mali pomoćni vodiči pa se veselimo novim izletima.

Pogledajte i:

Putujući Bergmani: Bergmanice na Učki [22/23] #2
Putujući Bergmani se obrazuju uz HGSS
Putujući Bergmani na Okiću [22/23] #1
Mali eko planinari: 1. planinarski izlet Rude - Veliki dol - Oštrc - Rude [22/23] 

Putujući bergmani [21/22] 
Veliki Dol - Oštrc - Braslovje #1
Krk #2